Najavljena privatizacija Budvanske rivijere, nažalost, pokazuje kako ništa nije naučeno iz privatizacije Telekoma, a to je da se strateška poduzeća ne prodaju, barem ne kontrolni paket, ocijenio je za RTCG Oleg Filipović, ekonomski analitičar komentirajući plan Vlade da ove godine proda svoje dionice u Budvanskoj rivijeri i još nekoliko manjih državnih kompanija, te da nastavi privatizaciju Instituta Simo Milošević iz Igala, u skladu s presudom Upravnog suda.

Takve namjere iskazane su u Planu privatizacije za 2023. godinu, koji je nedavno usvojio Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, prenosi portal me.eKapija.com.

I bez poduzeća, i bez novca
Analitičar Filipović kaže da je kompletan plan privatizacije za ovu godinu “copy paste” svih ranijih planova privatizacije Savjeta za privatizaciju.

“Efekte tih privatizacija vidimo i u prosincu, reotkupom Željezare i Luke Bar. Budvansku rivijeru treba reorganizirati, razviti, tehničko-operativno osuvremeniti, menadžerski profesionalizirati, i u posljednjem koraku pozicionirati na nekoj europskoj burzi. Tako bi se povećali i profit i vrijednosti dionica”, objasnio je Filipović.

Istaknuo je kako bi ovim prijedlogom privatizacije vjerojatno najzainteresiraniji za kupnju bili manjinski dioničari.

“Kako bi preuzeli kontrolni paket, a država pored toga što bi ostala bez strateškog poduzeća vrlo brzo bi ostala i bez novca dobivenog ovom prodajom jer bi vjerojatno taj novac bio plasiran za pokrivanje ranijih zaduživanja, a ne za investiciju u neki od kapitalnih projekata”, ocjenjuje Filipović.

Obrazlažući planirane privatizacije, iz Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte kazali su da je osnovni cilj “povećanje konkurentnosti i efikasnosti funkcioniranja društava, poticanje stranih ulaganja i poduzetništva u svim sektorima, povećanje zaposlenosti i poboljšanje životnog standarda”.

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović naglašava da je Crna Gora sita mračnih privatizacija, kakve je provodila Demokratska partija socijalista (DPS) i u kojima je vrijedna državna imovina prodavana u bescjenje, “da bismo sada svjedočili novoj mračnoj privatizaciji, ovog puta od neke druge vlade, koja god partija da njom rukovodi”.

Ines Mrdović upozorila je da je Budvanska rivijera vrijedan turistički resurs zemlje i treba biti sačuvana.

“Dužni smo to budućim generacijama, jer se ne svodi sve na rasprodaju svega državnog, tako da ništa vrijedno ne preostane u državnom vlasništvu. Neće biti ni da nema dovoljno znanja za kvalitetno upravljanje vrijednim resursom kakva je Budvanska rivijera. Upravljanje treba dati stručnjacima i kompetentnima, a ne partijskim funkcionerima, pa upravljački rezultati neće izostati”, izjavila je Ines Mrdović za RTCG.

Darovanje resursa
Uostalom, ističe Ines Mrdović, ako se planira privatizacija tako značajne turističke kompanije, onda se valjda prvo procijeni stvarna vrijednost te kompanije.

“Konzultira se sva zainteresirana javnost, posebno stručna, utvrdi se kolika je korist koju se maksimalno može postići i koliko je to u javnom interesu. A sve to radi se krajnje transparentno. Najlakše je, a najgore po javni interes, ići tragom DPS-a. Poznato je kako je DPS provodio privatizacije: mapira se vrijedna kompanija, tajno angažiraju odvjetnički uredi koje pripreme privatizacijsku proceduru kako im se sugerira i realizira se sam proces prodaje.

Epilog svega je da su mnogi vrijedni resursi prešli u privatne ruke tako što su praktično bili darovani, to jest, ispod stvarne vrijednosti privatiziranih kompanija, a također su brojne kompanije brzo i prestale raditi, dok su mnogi radnici završili na ulici”, podsjeća Ines Mrdović.

Upozorava kako bi bilo porazno u novu privatizaciju ulaziti kao “grlom u jagode” i bez jasnog plana, posebno ne od vlade koja je manjinska i bez političkog legitimiteta, jer joj je izglasano nepovjerenje.

“Može se primijetiti i vrhunski cinizam koji iskazuju iz manjinske vlade kada govore da im je cilj vratiti što više imovine u državno vlasništvo, a kada spominju Željezaru, Luku Bar, Port of Adria… Onda se postavlja pitanje zašto se želi prodati Budvanska rivijera, kada je već cilj da država ima što više vrijednih resursa u svom vlasništvu”, naglasila je Ines Mrdović.