Kada su se troje mladih entuzijasta, zaljubljenika u nauku, prije nekoliko mjeseci obratili Agenciji za civilno vazduhoplovstvo sa zahtjevom da im objasne što im je sve potrebno kako bi dobili dozvolu za lansiranje u svemir prvog crnogorskog satelita, dočekani su u prvi mah sa nevjericom koju je brzo zamijenilo oduševljenje, piše internetski portal ekapija.

U Agenciji za civilno vazduhoplovstvo su bili fascinirani idejom, ali su se našli i u neobičnoj situaciji jer nikada u povijesti države nisu imali takve zahtjeve, pa nisu odmah ni znali kako da im objasne procedure.

“Sve što vam treba dobivat će, samo nam recite što vam treba, jer nitko nikada nije došao sa sličnim zahtjevom”, prepričavaju za Pobjedu razgovor u Agenciji osnivači organizacije Montenegro Space Research (MSR) Nina Drakulić, Nikola Perović i Filip Jovićević.

U bjelopavlićkom selu Viš, desetak kilometara od Danilovgrada, u porodičnoj kući 27-godišnjeg Nikole – specijaliste informacionih tehnologija – sa pogledom na Garač i ribnjak uz obalu rijeke Zete, planiraju dva projekta, proizvode pojedine komponente neophodne za ovaj, za crnogorske prilike, neuobičajeni poduhvat, a trenutno su u fazi testiranja različitih goriva. U tome im pomaže mladi Pljevljak Aleksa Kotlaja, koji je zaljubljenik u rakete od malih nogu a zadužen je, kako kažu, za dio priče vezane za hemiju.

Promjena preleta
Prvi crnogorski satelit zvat će se Luča, a kreatori ovog projekta se nadaju da će zablistati na ivici svemira u jesen ove godine, kao i da će dobiti dozvolu da se lansiranje obavi sa Viškog polja.

Prvobitni plan za Luču je bio da ostane u orbiti Zemlje i da kruži oko nje na visni od 150 do 200 kilometara. Međutim, zbog rata Ukrajini, iznad koje je trebalo da prelijeće, kao i iznad Rusije, od tog plana se odustalo.

Plan je da raketu dugu oko 2,5 metara koja će nositi prvi crnogorski satelit opremljen senzorima, žiroskopom, lokatorima, kamerom i padobranom, sa četiri meteorološka balona podignu na visinu od oko 45 kilometara, gdje će se aktivirati motori koji će raketu odvesti na planiranu visinu od oko 150 kilometara, gdje bi se Luča zadržala desetak minuta, a potom silom gravitacije vratila na Zemlju.

Cilj im je da prikupe informacije o radijaciji, temperaturama i ostalim uslovima, kako bi u narednim projektima imali sve potrebne podatke neophodne za nove poduhvate, kao što je npr. zaštita elektronike od kosmičkog zračenja.

Ovakav način lansiranja objašnjavaju činjenicom da raketa tih dimenzija ne može nositi adekvatnu količinu goriva da stvori dovoljan potisak koji bi je “odlijepio” od površine Zemlje. Na visini od 45 kilometara, gdje je atmosfera svega na nekih dva odsto od one pri površini Zemlje, sa istom količinom goriva može se ostvariti deset i više puta duže putovanje.

Filip Jovićević, koji je završio financijske studije u Rimu, a potom master studije u Ženevi iz oblasti internacionalnog menadžmenta i marketing na Cambritieu, objašnjava da je ovaj način lansiranja prilično inovativan i pogodan za “zelenu etiketu”, jer će se trošiti manje goriva i samim tim će zagađenje biti svedeno na najmanju moguću mjeru.

“Što se tiče lansiranja Luče, koje je kompleksno i sa tehnološkog, ali i pravnog aspekta, iz Agencije za civilno vazduhoplovstvo su nas uputili na to da u cijelu priču mora biti uključeno i Ministarstvo odbrane, jer je ipak riječ o profesionalnom, a ne hobi projektu”, priča Nina Drakulić, koja je završila Elektrotehnički fakultet u Podgorici, Odsjek za telekomunikacije, a trenutno sprema master na beogradskom Univerzitetu.

Nakon svih ostvarenih pretpostavki sa Ministarstvom odbrane i Agencijom, neophodno je obavijestiti i Europsku svemirsku agenciju (ESA), i u saradnji sa njima pripremiti sve ostalo što je neophodno za dobivanje dozvola.

Kako kažu, prvi koraci su napravljeni prije nekih dva mjeseca sa Agencijom, dok sa Ministarstvom odbrane još uvijek nije ostvarena komunikacija jer se, kako je Vlada bila u tehničkom mandatu, čekao izbor nove.

Prije nego krenu u zvaničnu komunikaciju sa Ministarstvom odbrane, Nikola, Nina i Filip planiraju da realizuju jednostavniji poduhvat od lansiranja Luče, za koji im je dovoljna samo dozvola Agencije za civilno vazduhoplovstvo.

Riječ je o minijaturnom satelitu u obliku kocke (CubeSat) koji planiraju da samo meteorološkim balonom dignu na visinu do 15 kilometara. CubeSat-ovi su sateliti malih dimenzija koji se koriste isključivo u niskoj Zemljinoj orbiti već 15-ak godina.

Plan je da bude podignut, nakon pribavljanja svih neophodnih dozvola od Agencije za civilno vazduhoplovstvo, do kraja juna, a nakon tog uspješno provedenog projekta, koji će ujedno poslužiti i kao jedan od testova za kompleksniju Luču, sa zahtjevom će MSR ići prema Ministarstvu odbrane.

Nikola je ispričao da nailaze na probleme sa nabavkom helija neophodnog za punjenje meteo balona, jer je nestašica tog plina u regiji, ali i da su našli izvjesne količine u Turskoj.

Do sada, kako su nam rekli, sve što je uloženo u cijelu priču oko razvoja ova dva projekta, finansirali su sami.

“Plus u cijeloj priči je što se tržišna vrijednost CubeSat-ova kreće i po nekoliko desetina hiljada eura. Mi smo naš sami konstruirali i još ga dodatno unaprijedili nekim tehnologijama”, kaže Filip.

Plan im je, kako kaže, da ako sva testiranja prođu kako treba, a s obzirom da već imaju testnu proizvodnju CubeSat-ova, malih raketa i motora, da uđu u industrijsku proizvodnju i probaju da snabdijevaju zemlje koje, poput Crne Gore, tek pokušavaju da uđu svemirski program, sa mini satelitama i malim raketama.

Trenutno dijelove na svojim proizvodima prave od kompozita ugljičnih vlakana koje oblikuju na 3D štampačima. Ono što im bude potrebno od nehrđajućeg čelika, štampat će na 3D štampaču za metale koji je proizveo Tehnopolis, koji ekipi iz MSR-a izlazi u susret za sve što im treba.

Primjer Albanije
Kada je riječ o industrijskoj proizvodnji ovih komponenti, ohrabruje ih primjer Albanije koja je napravila saradnju sa kompanijom Ilona Maska, Space X-om.

“Organizaciju sličnu našoj u Albaniji direktno financira kompanija Space X. Oni se spremaju da ubrzo u orbitu, na visinu od oko 500 kilometara, lansiraju dva ozbiljna satelita. Ako nama ovo uspije, i ako sama država prepozna potencijal u svemu ovome, mogli bi biti prilično ozbiljni u tome. Govorimo o ozbiljnom profitu koji bi se potencijalno mjerio stotinama miliona eura, novim radnim mjestima, o industrijskoj proizvodnji, prodaji tehnologije manje razvijenim zemljama…”, zaključio je Filip.

O tome kako je uopšte došlo do početka realizacije ovog poduhvata, govorila je Nina Drakulić koja je još od 2016. godine mentor učenicima srednjih i osnovnih škola za svjetska takmičenja u robotici.

Sa njima je učestvovala na First Global Challenge-u, svjetskom takmičenju u robotici koje se organizuje svake godine. Osnovala je sa Nikolom Perovićem organizaciju Montenegro Robotics i svake godine učestvuju sa djecom iz Crne Gore na takmičenjima od SAD-a, preko Meksika do Dubaija, a najveći uspjeh ostvarili su 2017. godine sa učenicima podgoričke Elektrotehničke škole, kada su bili 13. u svijetu u konkurenciji 190 zemalja.

Želja im je, kaže, da u saradnji sa resornim ministarstvima nauke i prosvjete uvedu državno takmičenje iz robotike.

“Iz sve te priče vezane za robotiku i takmičenja proistekla je inicijativa za Montenegro Space Research, kada nam je kao izazov u septembru prošle godine postavljen zadatak da se uz pomoć meteorološkog balona CubeSat podigne na visinu od oko 15 hiljada metara”, priča Nina.