Prema konačnim podacima Monstata, ukupna vanjskotrgovinska razmjena Crne Gore u prošloj godini iznosila je 4,48 milijardi eura, a vanjskotrgovinski deficit je prvi put premašio tri milijarde eura, na 3,13 milijardi eura.

Godinu ranije deficit je iznosio 2,83 milijarde eura. Trendovi su bili nepovoljni, jer je smanjen izvoz, povećan uvoz, a samim time i povećana vanjskotrgovinska neravnoteža, za više od 10 posto u odnosu na 2022. godinu.

Izvoz pada
Iz Monstata je priopćeno da je izvezeno robe u vrijednosti od 674,3 miliona eura, što je za 3,7 posto manje u odnosu na 2022. godinu, a uvoz je bio veći za 7,8 posto i iznosio je 3,81 milijardu eura. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 17,7 posto i manja je u odnosu na usporedno razdoblje kada je iznosila 19,8 posto.

U strukturi izvoza najzastupljenija su mineralna goriva i maziva u iznosu od 244,9 milijuna eura, od čega električna energija 206,9 milijuna eura. U strukturi uvoza najzastupljeniji su strojevi i transportni uređaji u vrijednosti od 885,2 milijuna eura, od čega cestovna vozila 330 milijuna eura i dr.

Najveći vanjskotrgovinski partneri u izvozu bili su Srbija sa 190,9 milijuna eura, Bosna i Hercegovina sa 75,5 milijuna eura i Slovenija sa 73,5 milijuna eura. Najveći vanjskotrgovinski partneri u uvozu bili su Srbija sa 661,7 milijuna eura, Kina 424,7 milijuna eura i Njemačka 368,2 milijuna eura.

Vanjskotrgovinska razmjena najveća je bila sa zemljama potpisnicama CEFTA-e i s Europskom unijom. Problematičan je i uvoz hrane koji je 16 puta veći od izvoza, zbog čega je potrebno ojačati i afirmirati tržišnu poziciju domaćih proizvoda, odnosno prehrambene industrije u Crnoj Gori, smatra predsjednik Odbora udruženja prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori (PKCG), Milutin Đuranović.

“Sve mjere koje se provode očito nisu dale rezultate u onoj mjeri u kojoj su trebale. To su egzaktni podaci, možemo govoriti lijepe riječi, ali brojke nas demantiraju”, rekao je Đuranović u razgovoru za agenciju Mina-business.

Naveo je da Vlada ima razne mehanizme koje može poduzeti, poput proračuna za poljoprivredu ili jačanja tržišne pozicije domaćih proizvoda, koji moraju biti sustavni, kontinuirani i intenzivni.

“Vlada, primjerice, mora imati na umu da imamo uvoz hrane preko 700 milijuna, a uvoz hrane i pića preko 900 milijuna. Razlog je dijelom inflacija, ali realno imamo porast uvoza hrane i pića”, rekao je Đuranović.

Domaća proizvodnja
Rekao je da kada bi svaki potrošač izdvojio dodatni euro za kupnju domaće hrane i pića, uvoz hrane i pića bi se smanjio za 237 milijuna, odnosno za četvrtinu.

“Kada bi se jedan euro koristio samo za domaću hranu, uvoz hrane bi se smanjio za trećinu. Vrlo egzaktni podaci i onaj tko želi donijeti odluku, ima temelj u tim podacima. To je odličan način da afirmiramo domaću proizvodnju i da nam je cilj da uvoz ustupi mjesto domaćoj proizvodnji”, ocijenio je Đuranović.